четвртак, 21. новембар 2013.

Andjeo iz mog sna

Kazem ti ...Andjele moj,
nosena snom , pisem pesmu o tebi.
I nadenucu ti svakava imena,
zvacu te onako kako te nikada naglas ne zovem.
Eto usudicu se ...i niko mi nista ne moze ,
cak ni ti .

Kazem ti ...Djavole moj,
ti samo onako dolutas odjednom,
ne pitas ni da li smes, znas da smes,
ni da li moze...znas da moze...
uzmes jer znas tvoje je.

Kazem ti ... Sreco moja,
jer ostavis me da lebdim
a ti se smejes iz prikrajka, jer znas,
srecna sam zbog tebe.
I rastopis me ..i onda se sladis polako.

Kazem ti ... LJubavi moja,
jer dopustio si mi,
znas ti da moji prsti u tvojoj kosi znace ljubav.
Bas kao u jednoj pesmi....
A rekla sam ti jednom a ti si kao i obicno
pametovao a znao si da sam u pravu.

Kazem ti ... Pametno moje,
jer znas ti sve,
i namerno mi to radis...
i uzivas gledajuci me kako se lomim,
izgaram, padam, ustajem, smejem, placem ..
znas... necu otici.

I kazem ti ... Milo moje,
a ti vidi kako je to kada te tako zovem,
mozda ti se svidi,
pa dodjes opet da me ljubis...
Tek onako da me podsetis,
da jedan si, da ti si taj,
kao da ja to ne znam.

Ali ...Ludo jedna ,
znaj, ja cu uvek pronaci nacin,
i nikada mi nece dosaditi... 
a ti luduj kad mozes, moze ti se,
kao i meni da ti nadenem sva ta imena,
da ti napisem pesmu, nacrtam sliku...

Jer  ti  zapravo i jesi ....moj San.

Marina Jurisic











Нема коментара:

Постави коментар