Cekanje njega
Zna on tako da ode, bez pozdrava,
a ja po prirodi nestrpljiva
ja zacudjujuce mirna
cekam u tisini.
Znam da ce se vratiti.
Zna on tako da ode,
i moje sunce zadje
i dani se pretvore u cekanje
i brinem i strepim i volim i kudim,
ljutim pa odljutim.
I saljem vetrom poruke
a on ih cita.
I tako ..dok se ne vrati
a uvek se vrati.
Zna on tako da ode, bez reci,
govorila sam ...da moram da znam,
a on meni ..da necu znati.
I ne znam...
I cekam.
I zacrvrnim se od besa,
i posvadjam sama sa sobom
i onda pisem ..
i saljem pisam vetrom
i znam da ih cita.
Zna on tako da ode,
i zna on da ja cekam.
A ja zacudjujuce mirna
cutim u tisini.
Znam da ce se vratiti.
Marina Jurisic

Нема коментара:
Постави коментар